Djeca kao potrošači

Sigurno se i danas negdje neko dijete ozljedilo na dječjem igralištu. Neka nas ne ponuka na razmišljanje samo tuđa tragedija. Razmišljajmo unaprijed o situacijama koje se mogu dogoditi, pa čak i tamo gdje je djeci najljepše - na dječjem igralištu. Mnoge stvari u životu naše djece mogu se promjeniti zbog nečijih propusta, nemarnosti i neodgovornosti.

Da li se dječjim igralištima posvećuje dovoljno pozornosti pri njihovom opremanju, a i kasnijem održavanju? Da li mi sami dovoljno razmišljamo o sigurnosti naše djece i učimo ih da i sami moraju brinuti za sebe, svoje zdravlje i svoju sigurnost? Djeci nije važno tko bi trebao brinuti o spravama na dječjim igralištima, tko je odgovoran, da li ima novaca za dječja igrališta ili ne. Ali svima nama mora biti važno da budu sigurna u svojoj igri! Čim vrijeme dozvoli, djeca provode više vremena na ljuljačkama i toboganima na dječjim igralištima, a time se i povećava broj dječjih ozljeda. U zagrebačkoj Klinici za dječje bolesti dnevno medicinski obrade  otprilike desetoro djece ozlijeđene u igri na igralištima.

Većina dječjih igrališta u Hrvatskoj su u jako lošem stanju. Potrgane ljuljačke i klackalice, tobogani puni rupa u koje s lakoćom zapne mala dječja noga ili ruka, pješčanici puni stakla i životinjskog izmeta uobičajena su slika većine dječjih igrališta. Pored neodržavanih sprava, velik problem na dječjim igralištima je pokrovna površina koja je najčešće betonska, a samim time i preopasna za djecu koja često padaju i mogu se "bezazlenim" padom vrlo teško ozlijediti. Osim gumiranih površina, postoje i vrlo jeftine i primjenjive podloge za dječju igru, pa je tako za pohvalu grad Poreč u kojim većina dječjih igrališta ima zemljanu podlogu, a ostala potencijalno opasna mjesta imaju zaštitu. Pohvalno je što se u posljednje vrijeme ipak vodi računa u projektiranju dječjih igrališta i stavljaju prihvatljivi materijali koji sprječavaju teže ozljede djece prilikom pada.

No, situacija se ipak, polako mijenja. Sve pohvale tvrtkama koje su novac namijenjen za božične poklone poslovnim partnerima prenamijenili i pokrenuli akciju "Vratimo djeci igrališta", te pokazali put drugim uspješnim tvrtkama u Hrvatskoj kako najpametnije uložiti novac - u djecu, njihovo veselo odrastanje i sigurnost. Bilo bi nužno i poželjno da se i ostale uspješne tvrtke uključe u takve akcije po svim regijama drage nam domovine, pa da bar na taj način pokažemo što nam je ipak najvažnije u životu - djeca. U konačnici će im se višestruko isplatiti.

No bez obzira na izvjestan broj novih dječjih igrališta koja su počela živjeti s djecom u Zagrebu, još uvijek ih je veliki broj onih koja su preopasna za dječju igru. Situacija u drugim hrvatskim gradovima je nešto lošija. Zagrebačka djeca bar imaju mogućnost izbora - otići malo dalje do novog i sigurnog igrališta ili se igrati na starom i opasnom igralištu dok djeca drugih gradova nemaju baš tu mogućnost.

Ako je staro igralište ono koje je "vaše" igralište, predlažemo da prije svake igre Vašeg djeteta razgovarate s djetetom o sigurnosnim pravilima ponašanja na dječjem igralištu i uputite ga u moguće opasnosti. To je već dobar preduvjet da se vašem djetetu smanji broj potencijelnih nezgoda. Nakon što ste razgovarali s djetetom o sigurnosnoj kulturi na dječjem igralištu, napravite kratku inspekciju igrališta i sprava prije nego pustite dijete da se samostalno igra. Neka vam ne bude teško! U životu se uglavnom, moramo osloniti na sebe i svoju odgovornost, a kažiprst, duboka posjekotina glave ili potres mozga našeg djeteta, ili nešto još mnogo gore - nema cijenu.

Ono što je obećavajuće u skoroj budućnosti je prihvaćanje europskih normi koje će primorati odgovorne na poboljšanje stanja i sigurnosti dječjih igrališta kao doprinos našem ulasku u EU.

A dok ne uđemo  EU, nudimo vam nekoliko korisnih uputa za vašu, roditeljsku inspekciju dječjeg igrališta, a ujedno i način na koji ćete i svoje dijete naučiti da mora brinuti samo o sebi. Slijedeći će put i samo dijete  pogledati da li je na igralištu sve o.k. ili neka šipka viri i predstavlja potencijalnu opasnost za njega i ostalu djecu.

Provjera sigurnosti na dječjem igralištu podrazumijeva:

• provjerite stabilnost tobogana, vrtuljka, postolja za ljuljačke - protresite ga snažno da provjerite je li čvrsto postavljeno i da li je zemlja omekšana i rahla oko postolja
• provjerite da li su temelji sprava vidljivi ili pokriveni materijalom koji ublažava udarce. Idelna bi bila specijalna antitraumatska podloga
• provjerite da su na spravama zahrdžali dijelovi i da li vire čavli, vijci ili slične opasnosti na koje bi se djeca mogla povrijediti
• ako postoje drvene sprave ili elementi na igralištu, provjerite da li je površina glatka ili ima špranja i pukotina na koje se dijete može ozlijediti, ili je možda trulo drvo i može li pod opterećenjem puknuti
• ako su sprave od metala, provjerite da li ima oštrih rubova ili oštećenja na koje bi se dijete moglo porezati
• ako je tobogan napravljen od više djelova i ima one starinske trake na površini za spuštanje, dobro provjerite da nema oštećenja na njima
• provjerite lanac koji drži ljuljačku, da li se može djetetu zaglaviti prst u lancu, ili je dovoljan jedan zamah da lanac pukne
• ako se na spravi nalazi užad, provjerite u kakvom je stanju
• provjerite da li postoji zaštitna podloga oko sprava (oko svake sprave bi trebalo biti zaštitne podloge dovoljno da prekrije cijeli zaštitni prostor oko sprave - oko 1,5m od psrave ovisno o visini na kojoj se dijete igra)
• provjerite s dječjim grabljicama sadržaj pješčanika prije nego dijete započne svoju pjeskovitu igru. Često se na žalost mogu pronaći narkomanske igle, staklo, izmet pasa i mačaka i kojekakvog ostalog smeća. U biti, najpametnije bi bilo da se dijete ne igra u otvorenim pješčanicima jer na žalost nisu nikako zaštićeni i mogući su izvor zaraze
• u slučaju primjećivanja neispravne ili opasne sprave na dječjem igralištu, odmah reagirajte i informirajte nadležno tijelo, jer na žalost, vandalsko uništavanje dječjih igrališta svakodnevni je problem svakog kvarta.

Nakon provedene inspekcije i donešenog suda o sigurnosti vašeg djeteta na dotičnom igralištu, svakako upozorite dijete na moguće opasnosti koje mu se mogu dogoditi. Porazgovarajte s djetetom, pokažite mu moguće opasnosti i naučite ga da ih primjećuje i glasno kaže ako uoči neku opasnost.

Idealnija su igrališta čija je cijela površina prekrivena zaštitnom podlogom. Ispod nižih sprava (ljuljačke, klackalice) može biti i pijesak ili piljevina - bitno da je dovoljno mekano u slučaju pada. Sprave za igru i prostori za igranje moraju biti smisleno postavljeni i ne smiju biti preblizu jedan drugome. Područje za ljuljanje na ljuljačkama mora biti fizički odvojeno od ostalih sprava kako djeca ne prolazila ispred ljuljački.

Ako na vašem igralištu niste uočili većinu sigurnosnih elemenata i smatrate da nije sigurno za vaše dijete, radije otiđite na udaljenije, primjereno i sigurno igralište ili na neko drugo mjesto. Dijete ne zna prepoznati opasnost za razliku od nas odraslih. Vi kao roditelj, snosite dio krivice za nezgodu koja se može dogoditi, odgovorni ste i morate djetetu pružiti sigurno mjesto za igru. Ako dječje igralište nije sigurno za igru, ne koristite ga tješeći se kako se valjda ni vašem djetetu neće ništa dogoditi kao ni gomili ostale djece koja se tu igra. Odluka je o sigurnosti djeteta, u konačnici, je na vama.

Cijeloga života dječak iz Siska pamtit će 30. lipnja 2001. godine kada je ostao bez desnog kažiprsta, a teže mu je ozlijeđen srednji prst na istoj ruci. U međuvremenu je dječak zaliječio rane, ali zbog otkinutog kažiprsta teško piše, trne mu ruka, a najviše ga boli ruganje učenika u školi.  Dječak je stradao igrajući se na tada novom dječjem igralištu, na mjestu gdje bi treba o biti siguran.  Samo nekoliko mjeseci nakon postavljanja novog tobogana, tobogan je postao vrlo opasno mjesto za igru djece. Umjesto uzvika veselja pri spuštanju niz tobogan čuo se krik boli, očaja i straha kada su mu prsti zapeli u pukotini na toboganu, između poda i bočnih stranica. Oštri rubovi otkinuli su mu kažiprst i teško ozlijedili srednji prst. Nakon medicinske obrade u bolnici ustanovljena jei dokumentirana "traumatska amputacija krajnjeg članka kažiprsta desne ruke te otkinuće kože i tetiva trećeg prsta desne šake s defektom tkiva". U kasnijem nalazu sudskog vještaka navedeno je da je dječak nakon ozljeda postao povučen, a u kontaktima agresivniji te se pojavilo i mucanje.

Sigurno ne želite da se nešto slično dogodi i vašem djetetu! Ako se nadležna tijela još uvijek ne brinu za sigurnost naše djece na dječjim igralištima na pravi način, tada je sigurnost djeteta samo u našim rukama.